"Пут који се крчи кроз Незнан гледамо да буде прогресиван , истинит , да буде искрен.

То је пут традиције и срца и он је сушт супарник новом добу."


17. 12. 2010.

Kako je to izgledalo na brodiću...

Koncert koji je bio održan 12.12.2010. na 20/44, brodiću koji kao da je stvoren za ovakve vrste koncerta.  Svirali su Mina Marinković (harfa) i Srđan Popov (flauta, bas). Ovo je snimak jednog stava iz kompozicije Pavla Popova, Daydream, u improvizovanom aranžmanu smišljenom za ovu priliku. 



O tome kako je bilo na koncertu, kao i o tome šta on predstavlja (ispričano iz ličnog ugla):

Sam koncert bio je povezan u celinu koja je imala za cilj da asocira na pričanje priče. Kompozicije koje smo izvodili Mina i ja bile su raznovrsne, iz različitih vremenskih perioda i različitih priča, a jedino što ih je povezivalo bio je naš odabir da baš njih uvrstimo u ono što smo nazvali "subjektivna istorija muzike". Nismo tražili kompozicije pisane isključivo za harfu, flautu ili bas, već sve što smo imali u glavi, ulazilo bi kroz drugačiji aranžman u koncept. U nekoj drugoj prilici, ovaj izbor bi izgledao drugačije, tako da je svakako sama ideja predstavljanja ovakve vrste priče pogodna za razna eksperimentisanja, kao i otkrivanja novih mogućnosti izvođenja u različitim, netipičnim ansamblima. Činjenica je da sastav harfa i flauta nije toliko netipičan, ali već sumnjam da je iko imao priliku toliko često čuti bas gitaru i harfu u kombinaciji; u svakom slučaju, zaključili smo da ovakav sastav dobro funkcioniše.
Izvodili smo dela raznih kompozitora - od Hendla do Satija i Kejdža, ali glavna tačka koncerta ipak bila je Pavlova svita "Daydream", koju nismo predstavili u celosti, već smo i tu odabrali samo one stavove koji su se dobro slagali uz ideju.

Uskoro će uslediti još snimaka sa ovog koncerta, ali ono što je važnije - ovo je tek naznaka onoga što će uslediti vezanog za Daydream, i celu tu priču. Planovi i organizacije su u toku, a svaki čitalac bloga biće na vreme obavešten o svim vestima, kao i o izveštajima sa prethodnih koncerata.

2 коментара: