"Пут који се крчи кроз Незнан гледамо да буде прогресиван , истинит , да буде искрен.

То је пут традиције и срца и он је сушт супарник новом добу."


14. 6. 2010.

13. 6. 2010.

12. 6. 2010.

"Ja ne moram da idem da bih stigao negde."



Da li je znanje ono što te lansira, ili čista intuicija?
Neodredjena zapažanja, osećaj. 
Osetiti harmoniju, melodiju, ekspresiju muzike. 
To se ne može objasniti usmeno, samo sviranjem, pokazivanjem svoje muzikalnosti-sluha.
To je ono što mi slušamo dok neko izvodi delo.
Svi koncepti, sve strukture su podredjene jednom - sluhu.
Čak i totalni antisluhisti čuju - kada je nešto lepo, a kada nije.
Važno je svirati prirodno, sve što se dogodi mora imati svoj prirodni groove - tok.

Muzika kao govor.
Ne kvalitetno izvodjenje, kao govor bez misli.
Razmišljanje o kompoziciji - misao kao čvor - Scriabin.



With smile Daydreamer

10. 6. 2010.

Muzika prirode – Muzika ptica

„Danas su zanimljiviji zvuci iz prirode, nego zvuci mašina... Pre sto godina zvuk koji nas okružuje je bio daleko pitomiji nego danas.“
Zvuk mašina
Field recording se jako brzo razvio kao koncept pojavom prvih mašina za snimanje zvuka - trake. Ono što je u tom momentu bilo zanimljivo kao vrsta zvuka je bila industrija (Bilo koji vid mašine). Umetnici su snimali taj zvuk i procesuirali ga, smatrajući da je zanimljiv i inspirativan. Medju pionirima u ovoj vrsti rada su se nalazili Luigi Russolo i Pierre Schafer.
Luigi Russolo (1885 - 1947) je bio italijanski slikar iz perioda futurizma. Njegov najznačajniji rad je tekst o muzičkoj estetici XX-og veka „The Art of Noises: Futurist Manifesto“, koji je ustalom njegov jedini sačuvani rad. Njegov stav je da se muzika razvijala od doba Pitagore, preko renesanse, klasike i romantizma polako emancipujući disonantna sazvučja koja su sve više ličila na buku. „U antičkom dobu je bila tišina“, u XIX-om veku je nastala buka pronalaskom mašina. Tembr, koji je orkestar pružao je sad monoton i previše čist - „moramo istupiti iz našeg ograničenog muzičkog okruženja i prihvatiti beskonačne vidove buke.“
Pierre Schaeffer je francuski kompozitor, jedan od najznačajnijih kompozitora elektro-akustičke muzike.Njegovo školovanje je bilo vezano za inžinjering i telekomunikacije, što mu je pružilo dobru osnovu za eksperimentisanje u studiju. Sam rad nije toliko bitan, koliko je sama priča o njemu zanimljivija. Šafer je izmislio konkretnu muziku - musique concrete.
Zvuk prirode
Danas je inspirativan zvuk prirode. Ljudi iz gradova su okruženi konstantnom bukom automobila i žamora ljudi uopšte. Zvuk motora je krajnje neinspirativan, zato što ne ostavlja nijednu humanu referencu, dok melodija i ritam ptica zauzimaju jedno posebno mesto u našem emotivnom sklopu, jer svako od nas sanja da poleti...
Kada sam prvi put imao priliku da snimim zvuk iz prirode i kasnije ga preslušao, taj zvuk mi nije ostao “isti“ u perceptivnim okvirima. Npr. Posle snimanja na terenu sam preslušao oko 3 tri sata različitih zvukova ptica. Samim tim procesom sam krenuo da pamtim odredjene zvukove, i prepoznajem kada se ponovo pojave.
Cilj koji imam je da napravim zbirku zvukova koje ja subjektivno osećam, da bi u nekom momentu, naravno svako individualno, krenuo da čuje isto što i ja kada zašeta u prirodu...
With smile Daydreamer

9. 6. 2010.